Edvard Karnbi (Edward Carnby) po peti put ponavlja svoju ulogu u serijalu Alone in the Dark, čiji je prvi deo izašao pre više od 15 godina i slobodno se može reći da je osnovao žanr survival horror igara. Petnaest godina i četiri igre pozamašan su staž, a kako je na Edvarda sve to uticalo i da li ga je vreme pregazilo, upravo ćemo otkriti.
Ništa bez klišea
Ako ste davne 1992. godine igrali igre, onda vam je Alone in the Dark verovatno poznat kao za svoje vreme revolucionarna igra. Bez obzira što su prve tri koristile isti engine i istu poligonalnu grafiku, pojam survival horror tada još nije postojao i Edvard Karnbi je za kratko vreme postao kultni lik, na koga su se kasnije ugledali glavni likovi igara kao što je Resident Evil. Drugim rečima, svojeručno je pokrenuo potpuno novi žanr u kojem je glavni cilj preživljavanje koristeći sva raspoloživa sredstva, a peti nastavak serijala akcenat stavlja na upravo taj elemenat žanra - preživljavanje.
Kao i kod prethodnih igara, i ovaj put je igrač u ulozi Karnbija. Početak prikazuje kako se on budi na nepoznatom mestu, vezan za stolicu, i prva stvar koju vidi jeste kako dvojica pokušavaju da nateraju trećeg, starijeg čoveka da počne da priča. Čim primete da se Edvard probudio, svu pažnju posvećuju njemu, ali samo na kratko - zgrada u kojoj se nalaze ubrzo počinje da se ruši i pojavljuju se procepi u zidovima koji gutaju ljude i lome sve pred sobom, o mutiranim čudovištima da i ne pričamo. Da sve bude još gore, Edvard se ne seća ničega iz svoje prošlosti: ime, zanimanje, kako je dospeo u tu zgradu, pitanja koja mu se postavljaju - sve mu je apsolutno nepoznato. Bez naoružanja i sećanja ostaje sam samcijat u zgradi prepunoj natprirodnih sila i prvo kreće u spasavanje sopstvenog života, da bi na kraju spasio svet od potpunog uništenja i još jednom bio proglašen za heroja dana. Nema šta, autori pozadinske priče su se svojski potrudili da izmisle nešto što nikome ne bi palo na pamet.